U nedjelju 7. rujna 2025. godine u središnjoj vinkovačkoj crkvi sv. Euzebija i Poliona crkveni zbor sv. Cecijila održao je koncertnu misu koja je posvećena obljetnici rođenja poznatog skladatelja i pisca Pere Ivanišića Crnkovačkog. Orguljašica i voditeljica zbora je Dubravka Vukovarac. Tijekom mise izvođeno je slijedeće: ulazna skladba Pero Ivanišić Crnkovački – O Kriste vječni svećeniče, misa Charles Gounod – Missa brevis, psalam Anđelko Igrec – Gospodin mi je svjetlost i spasenje, prinos darova Pero Ivanišić Crnkovački – O spase roda ljudskoga, pričest Charles Gounod – O salutaris hostia, Rudolf Taclik – O da bude radost među vama i završna pjesma Jacques Arcadelt – Ave Maria.
Ovaj crkveni zbor svojim velikim umijećem pjevanja oduševio je i razgalio srca brojnim prisutnima na ovoj tzv. Velikoj misi u župi sv. Euzebija i Poliona. Također, svojim pjevanjem su uveličali krštenje dvije male bebe koje je bilo pod ovom misom. Zbor ove jeseni slavi 100-tu obljetnicu svojega djelovanja o ovoj vinkovačkoj župi.
Svetu misu predslavio je domaći župni vikar vlč. Antonio Pekić koji je imao vrlo nadahnutu propovijed.
Fotografija 1 i 2: župni vikar Antonio Pekić i orguljašica i voditeljica zbora Dubravka Vukovarac
Fotografija: mješoviti crkveni zbor sv. Cecilija Vinkovci
.
Crkveni pjevački zbor Sveta Cecilija Vinkovci
U župnoj crkvi sv. Ivana Nepomuka u Vinkovcima (danas sv. Euzebija i Poliona), na velikoj misi nedjeljama i blagdanima pjevale su šokačke djevojke i snaše, a na orguljama ih je pratio samouki Antun Trojner. Na večernjicama su pjevale bake i puk.
Upravitelj župe vlč. Pavao Matijević okupio je oko 25 djevojaka i gospođa u mjesecu studenom 1925. godine, za pjevanje u crkvenom zboru. Crkvena uprava je za organistu i zborovođu izabrala učitelja Franju Barca.
Već u siječnju 1926. godine prvi puta je u crkvi nastupio Cecilijin ženski zbor s popjevkama iz pjesmarice Virgini Matri, a 30. svibnja iste godine održan je i prvi koncert u povodu kolaudacije orgulja nakon njihove temeljite rekonstrukcije.
Uoči blagdana sv. Cecilije 21. studenoga iste godine proslavljena je obljetnica okupljanja članova društva prigodnom akademijom, a ujedno je ona poslužila i za osnivanje mješovitog zbora, pošto je društvu pristupilo dvadesetak muških članova.
Prvi puta je zbor u mješovitom sastavu nastupio na Božić 1926. godine, te od tada do današnjih dana neprekidno djeluje.
Zbor je između dva rata i za vrijeme Drugog svjetskog rata uvježbavalo nekoliko vrsnih glazbenika i pedagoga (Franjo Barac, Duško Marčelja, Anđelko Trišler, Josip Zalar), pa je stoga, a i budući da je u njemu uvijek bilo i vrsnih pjevača, postigao zavidni glazbeni nivo, tako da je osim pjevanja na velikoj misi nedjeljama i blagdanima, u svim svečanim prigodama održavao koncerte, pa čak izvodio i operete.
Brigu o pjevanju u crkvi nakon rata preuzela je mlada Zdenka Janoši, a nakon njezinog odlaska na studij, na Muzičku akademiju u Zagrebu, Irena Mikloš.
Od mjeseca listopada 1949. godine, kada za orguljašicu dolazi časna sestra Milena Bebić, pa sve do kolovoza 2000. godine, kada je otišla časna sestra Mirela Štraub, razvoj zbora bio je usko vezan uz rad časnih sestara Svetog križa. Najveći obol u tom razdoblju dala je izuzetna orguljašica i pedagog časna sestra Klementina Franc, boraveći najduže u Vinkovcima čak u tri navrata, koja je uz dirigenticu profesoricu Zdenku Janoši stvorila temelj na kojem zbor djeluje i danas.
Za vrijeme Domovinskog rata pjevali su muški članovi zbora, pošto su ženski članovi i djeca bili u izbjeglištvu diljem Hrvatske. No nisu pjevali samo u crkvi, nego i u bolnici i gdje god se je u tim složenim okolnostima održavala služba Božja.
Osim redovitog pjevanja na nedjeljnim i blagdanskim sv. misama, zbor je nastupio na svim smotrama pjevačkih zborova Đakovačke i srijemske biskupije (danas Đakovačko-osječka nadbiskupija) te u svečanim prigodama ređenja biskupa uz zbor iz Osijeka i Đakova.
Zbor je nastupao više puta u inozemstvu: 1967. godine u Italiji (Rim-Vatikan, Trst, Padova, Venecija, Lopiano), kojom prigodom je bio primljen u audijenciju kod Pape Pavla VI i nastupio na radio Vatikanu, 1969. godine u Mađarskoj (Budimpešta), u Slovačkoj (Bratislava) i Austriji (Beč), 1977. godine u Italiji (Venecija, Padova, Firenca, San Marino, Rimini, Piza i Ravena), 1992. godine u Mađarskoj (Kaposvar) 1993. godine u Mađarskoj (Baja i Santovo), 1994. godine u Mađarskoj (Budimpešta i Esztergom), 1996. godine u Poljskoj (Krakow, Poznan, Gostyn i Chestohova), 2005. godine u Bosni i Hercegovini (Široki Brijeg i Tolisa), 2007. godine (Orašje) 2013. i 2014. godine (Sarajevo) i 2015. godine prilikom dolaska pape Franje u Sarajevo, 2006. u Vojvodini (Zemun i Subotica), 2009. godine u Italiji (Firenca, Rim-Vatikan, Asiz, Padova i Venecija), kojom prigodom je bio na generalnoj audijenciji kod Pape Benedikta XVI, 2018. godine (Firenca, Rim-Vatikan, Padova i Venecija), kojom prigodom je bio na generalnoj audijenciji kod Pape Franje i 2011. godine u Njemačkoj (Kenzingen i Freiburg) i Francuskoj (Strasbourg).
Mješoviti zbor je pjevao u brojnim mjestima Dakovačko-Osječke nadbiskupije: Petrovaradin, Aljmaš, Srijemska Mitrovica, Slavonski Brod, Osijek, Zemun, Đakovo, Vukovar, Otok, Županja, Slankamen, Ivankovo, Nuštar, Belišće, Berak, Gunja i drugim, a izvan nadbiskupije u Koprivnici, Dubrovniku, Sinju, Gospiću, Splitu, Solinu, Trogiru, Varaždinu i Zagrebu (na hipodromu prilikom prvog dolaska Pape Ivana Pavla II u Hrvatsku, u crkvi sv. Marka i na Katoličkom radiju), te u Osijeku prilikom trećeg posjeta Hrvatskoj Pape Ivana Pavla II.
Danas zbor broji oko 40 stalnih članova različitih godina i zanimanja, koji ulažu trud uvježbavajući i održavajući repertoar od jednostavnih do vrlo složenih zborskih pjesama, koje pjevaju na slavu Božju i radost svojih župljana, a vodi ga voditeljica i orguljašica Dubravka Vukovarac.
Veliku potporu zbor je uvijek imao od svojih župnika, među kojima ističemo velečasnog Pavla Matijevića, koji je sudjelovao u osnivanju zbora, prečasnog Josipa Pavlovića, koji je 34 godine vodio o njemu brigu i začasnog kanonika msgr. Tadiju Pranjića, koji je o njemu vodio brigu 38 godina, kao i sadašnjem župniku vlč. Florijana Kveteka.
Martin Mišković